KAKO JE NASTALA „BELA GARDA“


-Groteskna slika realnosti-

Mihail Afanasijevič Bulgakov spada u red ruskih književnih klasika čije je stvaralaštvo obeležilo jedno vreme. Bulgakov jeste klasik, ali teme koje on obrađuje u delima ga svrstavaju u red naših savremenika. Dramsko nasleđe ovog pisca je zaista veliko. Samo neka njegova dela su doživela izvođenje u pozorištu – „Puškin“, „Zojkin stan“, „Mrtve duše“, „Purpurno ostrvo“, „Dani trubina“, „Majstor i Margarita“, „Bela garda“. Svaki taj naslov može biti priča za sebe, ali ovog puta ću se osvrnuti na delo „Bela garda“, tačnije na to kako je ono nastalo.

Bulgakov je nekoliko godina radio kao lekar u Smolenskoj oblasti. Nakon tog službovanja usledilo je lutanje po zemlji, prvo Kijev za vreme vladavine hetmana i građanskog rata, zatim Kavkaz, Batum i na kraju Moskva. Put Bulgakova, ne samo književni već i životni neobično podseća na put Čehova. Mnogo sličnosti na njihovim putevima ima.
Za stvaralašatvo Bulgakova naročito je značajan period boravka u Kijevu i vladavine hetmana jer život pod takvom vlašću je donosio i tregediju i grotesku, i junaštvo i bedu. Ukrajna je tada gorela u unutrašnjoj vatri. Gorela su cela imanja, vodile su se borbe s nemačkim kaznenim odredima a u Kijevu je vladao hetman Skoropadski. Taj lik je Bulgakov do savršenstva naslikao u delu „Dani Trubina“.  Taj hetman i jeste i nije bio čovek. Bio je to zapravo nestvaran hetman, čovek od papira kojim su upravljali nemački generali. Takav čovek je u Kijevu priređivao parade svojih jedinica. Hetman je sedeo na belom konju a oko njega su se tiskali nemački generali. I dok je hetman sedeo na belom konju ispred njega su prolazili njegovi gardijski pukovi „njegove svetlosti jasnovelmožnog pana hetmana serđuci“.

Ko su bili serđuci? To su bili ljudi koje je hetman vrbovao iz redova kijevskog šljama. To su bile obične bitange i probisveti. To su bili osobe koji su pripadala ljudskom talogu. Te osobe jesu bili probisveti ali su čak i oni znali pravu vrednost  svoga hetmana. Dok su prolazili ispred svoga vođe oni su pevali, ako se to pesmom moglo zvati:
„Dragi naš, dragi naš
Hetman naš bosjački!
Hetman naš bosjački –
Pavlo Skoropadski!“
Skoropadski se na te stihove smeškao i mahao rukom u znak pozdrava, salutirao i pravio se da ne čuje pevanje koje je bilo prostačko i raskalašno. Uz hetmana su se smešakli i nemački generali. Groteskna slika realnosti. Tom slikom Bulgakov je oslikao pojedine scene u „Dani Turbina“.

Ono što je mnogo važnije je da je ponešen utiscima iz takve Ukrajne, iz takvog Kijeva i takvog hetmana Bulgakov napisao roman „Bela garda“, koji je kasnije pretočen i u pozorišni tekst i predstavu. Prvobitno je Bulgakov hteo da napiše trilogiju, ali je kasnije odustao od te zamisli. Roman je napisao na predlog ljudi iz MHAT-a, koji su roman prihvatili kao vredno ostvarenje. U romanu autorove simpatije nisu ni na strani bele, ni na strani crvene garde, njegove simpatije su na strani dobrih ljudi koji se ne pretvaraju u brodske pacove koji prvi počnu da beže kada brod počine da tone, koji ne menjaju svoje mišljenje pod uticajem političkih preokreta. Bulgakov postavlja pitanje: kako ostati čovek u trenutku katastrofe, ne izgubiti se.

Roman“ Bela garda“ je bila ulaznica Bulgakova u MHAT. U jednom tekstu iz arhiva tog teatra ostalo je zapisano „dobili smo ozbiljnog i snažnog dramskog pisca.“ Konstantin Paustovski na jednom mestu u svom tekstu „Bulgakov i pozorište“, govoreći o Bulgakovu je napisao: „Bio je pravi vitez bez straha i mane.“

Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

POVOD I IDEJA - “ZLI DUSI”