Пређи на главни садржај

SAMO GOJA

Malo je slikara koji u meni svojim delima, u isto vreme, izazivaju i ushićenje, i gađenje i šokiranje. Jedan od njih je Fransisko Goja. Pred delima ovog slikara nikada nisam ostajao ravnodušan. Ovo se pogotovo odnosi na njegovu serija grafika „Los caprichos“ (kaprici, fantazije). Sarah Simmons je u knjizi „Goja“ povodom navedene serije grafika zapisala: „Zbirka grahika i kompozicionih tema , smišljana i gravirana rukom Don Fransiska Goje. Autor je ubeđen da osuda ljudskih grešaka i poroka može biti dostojna tema slikarstva: kao pogodne teme za svoje delo, on je iz mnoštva gluposti i grešaka izabrao one koje su zajedničke svakom građanskom društvu, a među uobičajenim pomračenjima i lažima koje su prouzrokovane običajima, neznanjem ili samoljubljem, one za koje veruje da su najprikladija tema za podsmeh ali koje u isto vreme podstiču i maštu.“

Rad na seriji grafika „Los caprichos“ Goja je započeo kada je zbog bolesti napustio Madrid. Tokom boravka na imanju vojvotkinje od Albe Goja je crtao prizore, tako da su nastali albumi koji se danas čuvaju u muzeju Prado u Madridu. Bolest koja je ophrvala Goju uticala je da veliki slikar poptuno izgubi sluh. Često se danas može čuti mišljenje da je bolest kod Goje uticala da su njegove slike i grafike bile sve sumornije i mračnije. U Gojinim grafikama je zastupljeno sve, tačnije nijedan segment društva nije ostao pošteđen slikarevog podsmeha. Našli su u njegovim grafikama mesto i crkva, i država, i ulični život Madreda, i selo, i savremeni pesnici, i filozofija, i sirotinja, i bogataši, i bolesnici, i mladi, i stari, i muškarci, i žene. Sve to je bilo protkano porokom, nemoralom i taštinom. Niko nije ostao pošteđen. U tom oštrom podsmehu, nisu ostali pošteženi ni slikari, naročito portretisti (u koje je spadao i Goja).

Kada je 1797. godine Goja naslikao poslednji portret vojvotkinje od Albe, slikar je ostavio svoj potpis na njemu svojstven, neobiča, način: u pesku, pred vojvotkinjim nogama. Na tom portertu vojvotkinja pokazuje na reči Solo Goya („Samo Goja“). Odličan šlagvort za stvaranje iluzije, za stvaranje nemogućeg. Serija grafika „Los caprichos“ to nesumnjivo potvrđuje.


Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI

- Memoari sanjara - Podnaslov romana Dostojevskog „Bele noći“ glasi „Sentimentalni roman“. „Bele noći“ jesu zapravo to, sentimentalna priča. Danas, u vremenu u kojem živimo u kojem pojam „sentimentalnost“ ima pogrdnu konotaciju nije na odmet pokušati, kroz čitanje ovog romana, u sebi probuditi, ili otkriti mentalnu organizaciju iskrenog saosećanja. Možda će u nama probuđeno, ili pronađeno to osećanje pomoći da razumemo glavnog junaka  ovog romana, a samim tim da razumemo i mnoge druge „sanjare“ koji obitavaju tu oko nas koje ili ne primećujemo, ili ih ne želimo primetiti. Koje ako i primetimo doživljavamo kao nekog ko nije iz ovog vremena. Na kraju, možda smo i mi sanjari? Iz tog razloga možda nam čitanje ovog romana može pomoći da sami sebe razumemo? Radnja romana je smeštena u Sankt Peterburgu u vreme kad nad ovim gradom lebde bele noći. Ko je glavni junak romana „Bele noći“? To je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik sa malom platom, koji živi u mal...

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

Roman "Majstor i Margarita" centralno je delo u književnom opusu M.A. Bulgakov a . Roman i ma zanimljivu umetničku strukturu: radnja romana se odvija u tri različite ravni. Prva ravan je realistični svet života Moskve tridesetih godina, druga ravan je svet koji čitaoca vodi u daleka vremena i događaje opisane u Bibliji, i na kraju, treća ravan je fantastični svet Volanda i njegovih veština. Karakteristika razvoja zavere u romanu je kršenje uzročno-posledičnih odnosa (iznenadnost, apsurdnost, nedoslednost) likova u romanu. Roman počinje u Moskvi, na Patrijaršijskom ribnjaku, gde se sastaju predsednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja MASSOLIT Mihail Aleksandrovič Berlioz i mladi pesnik Ivan Bezdomni. Suptilna Bulgakova ironija prožima svako poglavlje romana. Već u prvim redovima romana postoji parodija na kratice koje su bile u modi u tim godinama i ponekad nespretne skraćenice, a koje naglašavaju pripadnost klasi nepovoljnih književ...