Ime Bulgakova se u
književnosti prvi put pojavilo tokom sovjetske ere. Bulgakov je osetio sve
poteškoće i karakteristike sovjetske stvarnosti tridesetih godina. Detinjstvo i
mladost proveo je u Kijevu, a zrelije godine u Moskvi. Tokom njegovog boravka u
Moskvi napisana je dramu "Pseće srce". Svojom izuzetnom veštinom i
talentom, Bulgakov u drami obrađuje temu apsurdnog nesklada koji se odvija
isključivo zbog ljudske intervencije u večne zakone prirode.
"Pseće srce" je
filigran od satiričke fikcije. Ako satirični radovi jednostavno iznose
činjenice, onda je cilj satiričke fikcije upozorenje o mogućim posledicama
ljudske aktivnosti. To je ono što Mihail Bulgakov obrađuje u svom delu.
"Pseće srce" je delo u kojem eminentni doktor ističe ideju o nemanju
potrebe za nasilnim mešanjem u normalane tok evolucije. On smatra da ne može
biti nasilnih, agresivnih inovacija, da sve treba da ide kao i obično. Ova tema
je bila aktuelna kako za života Bulgakova, tako i u 21. veku.
Analiza drame "Pseće
srce" pomaže da se shvati da revolucija koja se dogodila u Rusiji nije
rezultat racionalnog i postepenog duhovnog razvoja čitavog društva i svakog
pojedinca pojedinačno, već samo kao besmisleni preuranjeni eksperiment. Prema
autoru, da bi se izbegle strašne posledice koje čekaju društvo, dovoljno je da
se u zemlji stvori situacija koja je postojala pre revolucije.
Junaci Bulgakovljevog
"Psećeg srca" najtipičniji su stanovnici Moskve tridesetih godina
prošlog veka. Jedan od glavnih likova je profesor Preobraženski. On je
demokrata i po poreklu, i po uverenju. On je veliki naučnik, a njegova ambicija
je da pomogne ljudima bez da ih povredi. Kao poznati doktor, Preobraženski se
bavi operacijama koje su usmerene na podmlađivanje starijih žena. On odlučuje
da obavi jedan eksperiment, da izvrši operaciju tokom koje će deo ljudskog
mozga biti transplantiran na psa.
"Pas" profesora bio
je običan pas po imenu Šarik. Rezultati eksperimenta su bili neverovatni. Rođen
je „novi čovek“ - Šarikov, koji je, prema ideji pisca, slika sovjetske osobe. U
romanu “Pseće srce”, čija je analiza veoma teška iz više razloga, Mihail
Bulgakov je pokazao prosečnog predstavnika sovjetskog vremena: alkoholičara sa
tri usuda. Upravo od takvih ljudi, po mišljenju autora, planira se izgradnja
novog društva. "Novi čovek" je čak trebao i puno ime - Poligraf
Poligrafovič Šarikov. Kao i svaki drugi čovek na ulici, on žudi da se probije
među ljude, ali uopšte ne razume kako se to može postići. Karakter junaka ostavlja
mnogo za analizu, on je agresivan i arogantan, profesor Preobraženski stalno
ima konflikte sa njim. Bezobzirnost, licemerje i prevare - to su osobine
sovjetskog čovjeka koje je Bulgakov hteo razotkriti.
"Pseće srce"
(analiza rada to potvrđuje) pokazuje koliko je nepodnošljivo i nepromišljeno
stanje društva sa ljudima poput Šarikova. Šarikov ne traži ništa da nauči, on
ostaje neznalica. Profesor Preobraženski je užasno nezadovoljan svojim
štićenikom. U svojoj nespremnosti da postane koristan član društva, Poligraf
Poligrafovič nije jedini, on pronalazi svog "istomišljenika" -
Švonder, koji radi kao predsednik kućnog saveta. Švonder postaje Šarikovu
idealan mentor i počinje ga podučavati sovjetskom životu. Novom kovanom
"čoveku" daje literaturu za učenje, iz koje izvlači samo jedan
zaključak - sve mora biti podeljeno. U tom trenutku kada je Šarikov postao
„prava“ osoba, jasno je da su glavne težnje moćnika ovog sveta pljačka i krađa.
Analiza ponašanja glavnih
likova dokazuje da glavni princip društvene ideologije, tj. takozvana
jednakost, mogu dovesti isključivo do negativnih posledica. Značajno u
razumevanju drame je posao koji obavlja Poligrf Poligrafovič. On nestaje, a
onda se ponovo pojavljuje, ali se smrdi. Šarikov objašnjava svom tvorcu da je
našao posao i da se sada bavi lovom životinja u gradu. Ova epizoda pokazuje
koliko je glavni lik u završetku reinkarnacije, jer je već počeo “loviti”
životinje, zaboravljajući da u sebi ima srce psa. Analiza heroja tačno pokazuje
sve kvalitete koje se promovišu u ljudskom društvu. Najnovija izdaja u životu
Šarikovog bila je osuda samog profesora, nakon čega je Preobraženski odlučio da
sve okrene i zaustavi takav tok, tako što će Šarikova vratiti u Šarika.
Nažalost, takve promene u realnom životu se obično javljaju mnogo teže i duže
nego u drami „Pseće srce“. Analiza je pokazala da je autor predstavio da su
promene moguće, da li će čovek da ih sprovede ili ne, da li će da postane
pravedna i poštena osoba, svako odlučuje sam.
Коментари
Постави коментар