Mnogo je primera u ljudskoj istoriji koji govore o pogubnom delovanju nestručnih ljudi po društvo i pojedince. Isto tako mnogo je primera gde se takvo delovanje želi sakriti od javnosti. Obično je to slučaj kada politika i lični interesi umešaju prste. S druge strane umetnost kao neumorna potreba čovečanstva, svojim delima i umetničkim izrazom, maše čovečanstvu zastavicom upozorenja na te pogubnosti, na te pojave. Društveno angažovanim delom skreće pažnju javnosti na ono što drugi hoće da sakriju od nje. Jedan od takvih primera je slika „Splav Meduza“ francuskog slikara Teodora Žerikoa. Žeriko je na ovoj slici ovekovečio stvarni događaj koji se dogodio. U pitanju je sudbina broda „Meduza“ koji je nastradao kod obala Senegala. Kapetan tog broda je bio Šumare. Na brodu je bilo oko 400 putnika i 14 topova. Kapetan, nakon što je brod zadesila nesreća, nije hteo da žrtvuje topove (da ih baci u more) u korist ljudi, i pored toga što je to bila jedina racionalna opcija, već je izdao nar...
"Počinjem ovu svoju priču, nizašta, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov." Meša Selimović, "Derviš i smrt"