Kada sam u januaru ove godine posetio izložbu "Svetla Karavađa. Zora modernosti u evropskom slikarstvu, remek-dela iz kolekcije Roberto Longi" koja je bila organizovana u Nacionalnom muzeju umetnosti Temišvara, u mnoštvu vrednih slika koja posmatrača ostavljaju bez daha, jedna koja je na mene ostavila jak utisak je slika "Poricanje Svetog Petra". U pitanju je delo Hendricka ter Brugghena, jednog od holandskih karavađista. Na slici je prikazan Sveti Petar kako se tri puta odriče Hrista. U pitanju je religijski događaj koji je opisan u sva četiri Jevanđelja. Veruje se da je slikar sliku uradio nakon 1625. godine, u poslednje tri godine svog života. Slika se odlikuje naglašenom igrom svetlosti, baroknim kvalitetom i rešenom senzibilnošću. Sve navedeno predstavlja značajno odstupanje od Ter Brugghenovih ranijih radova. Upravo u potonje rečenom leži draž ove slike.
"Počinjem ovu svoju priču, nizašta, bez koristi za sebe i za druge, iz potrebe koja je jača od koristi i razuma, da ostane zapis moj o meni, zapisana muka razgovora sa sobom, s dalekom nadom da će se naći neko rješenje kad bude račun sveden, ako bude, kad ostavim trag mastila na ovoj hartiji što čeka kao izazov." Meša Selimović, "Derviš i smrt"