BELA GARDA

U romanu „Bela garda“, koji je imao burnu istoriju nastanka i življenja, Mihail Afanasijevič Bulgakov postavlja niz pitanja, problema koji su relevantni za njegovo vreme, ali će u isto vreme, ispostaviće se, biti relevantni i za buduća vremena. Revolucionarni događaji u Ukrajini s kraja 1918, i početkom 1919. godine  su u središtu zbivanja romana, i ti događaji pomažu da se kroz njih pokažu najbolje i najgore ljudske osobine.


Kroz čitav roman posmatramo porodicu Turbin, koju čine tri člana Aleksej, doktor, njegova sestra Jelena i njegov brat Nikolka. Većina problema, pitanja koje je Bulgakov u romanu otvorio otkrivaju se na primerima članova ove porodice. Pitanje moralnog izbora zauzima ključno mesto u problematici. Svaki junak bira kako će živeti - po savesti ili uprkos tome. Na primer, Turbini biraju život u svojoj domovini uprkos okolnostima, jer im je čast važnija od života. S druge strane, Jelenin muž Talberg beži u inostranstvo. Beđi iz opasnosti u nepoznato kao pacov. Problem moralnog izbora usko je povezan sa problemima patriotizma, dužnosti i časti, odanosti i izdaje.

Problem porodičnih odnosa je podjednako važan. Turbini su primer idealne porodice u kojoj vlada međusobno razumevanje. Njegovi članovi su uvek spremni da pomognu jedni drugima. Turbini ne dozvoljavaju da u njihovoj kući „nastane“ zavist, izdaja, laž i mržnja. Nije iznenađujuće što braća Jelene Vasiljevne ne vole varljivog, podlog Talberga. Ta mražnja se provlači kroz ceo roman, d abi nakraju kulminirala scenom kada Aleksej Vasiljevič cepa fotografiju Talberga koja je svo vrme od kada je on pobegao bila na stolu u sobi Jelene, uz reči prekora sebi zašto je Talberga na rastanku poljubio. Međutim, ta mržnja se ne ogleda prema Lariosiku. Turbini prihvataju Talbergovog nećaka, kome je potrebna podrška nakon njegove životne drame. Jelena ne može rođaka svog supruga, uprkos nečasnom potezu muža da shvatiti kao stranca.

Zanimljivo je i problem izdaje, pitanje koje je obradi postalo tradicionalno za svetsku književnost. To bi trebalo videti na primeru slike kapetana Talberga. Ovaj junak izdaje svoju ženu, njenu rodbinu i, konačno, domovinu. A sve zarad karijere i mirnog života u inostranstvu. Suprotno od kapetana je Nikolka. Turbin mlađi služi vojsku pukovnika Naj-Tursa. Pre jedne od bitki, pukovnik mora da raspusti pitomce kako mladići ne bi krenuli u glupu smrt. Nikolka ostaje sa svojim zapovednikom do kraja bitke, a zatim se stara da telo Naj-Tursa bude predato njegovoj majci i sestri. Ovu epizodu takođe treba posmatrati u kontekstu pitanja časti i dužnosti.

Ne može se zanemariti ni problem prijateljstva. Prijatelji Alekseja Vasiljeviča Turbina vrlo često posećuju kuću Turbinovih. To su oficiri koji dolaze da razgovaraju o trenutnim okolnostima, o planu akcija, o životu ili o sasvim običnim stvarima. Kada je Aleksej ranjen, i kada ga napada tifus gde mu život visi o koncu a sneka smrti se nadvila nad njim, prijatelji pomažu na svaki mogući način Nikolki i Jeleni.

Na primeru slike inženjera Vasilija Lisoviča (Vasilisa) i njegove supruge otkriva se problem moći novca nad čovekom. Par je vrlo pohlepan. Inženjer neprestano preračunava svoju ušteđevinu. Postaje smiren tek kada u svojim rukama oseti novac. Ta pošast napušta Vasilisu i njegovu suprugu tek kada banditi na prevaru ulaze u kući i kradu novac i ostale stvari iz kuće, i to sve pred očima Vasilise i njegove žene. Krađa je oslobodila vasilisu pohlepe i pretovrila ga u simpatičnog čoveka, kako reče Nikolka.

Tokom čitavog romana autor otkriva problem osoba koju su okolnosti uhvatile u raljama života. Junacima Bele garde jednostavno je bilo suđeno da se rode tokom građanskog rata i državnih udara. U mnogim aspektima život ljudi zavisi od ishoda ovih događaja. U kontekstu ovog problema, Mihail Afanasijevič postavlja pitanja revolucije i građanskog rata. U romanu „Bela garda“ M. A. Bulgakova otkrivaju se društveno-politički ali moralni problemi zauzimaju centralno mesto.

Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI