Пређи на главни садржај

SONATA LJUBAVI I SMRTI

"Krojcerova sonata" Lava Tolstoja je novela koji otvara temu složenosti braka, seksualne želje i društvenih normi. Objavljena 1889. godine, priča je dobila ime po Betovenovoj Krojcerovoj sonati za violinu i klavir, op. 47, i odražava Tolstojeve vatrene hrišćanske ideale i njegove sukobe sa požudom i hipokrizijom braka iz devetnaestog veka. Kroz izmučeni karakter glavnog junaka, Tolstoj kritikuje instituciju braka i moralne implikacije telesne ljubavi.

 



Tolstoj koristi "Krojcerovu sonatu" da predstavi svoj slučaj protiv braka i telesne ljubavi, prikazujući brak koji pođe po zlu. Problem se otvara kada glavni junak ne vidi opravdanje za brak ili bilo kakvu seksualnu vezu između muškaraca i žena, zasnovanu na sopstvenim iskustvima. Ova kritika je nalazi izvorište u Tolstojevom burnom braku sa Sofijom Andrejevnom. Novela svojom proukom ide ka seksualnoj apstinenciji, odražavajući Tolstojevo uverenje da su svi oblici seksualne aktivnosti nemoralni i na kraju štetni. Narativ glavnog junaka istražuje senzualnu strast kao iskvarenost čistoće, što dovodi do degradacije njegove supruge i uništenja njihovog braka.

Tolstoj se bavi pokoravanjem žena i dvostrukim standardima za muškarce i žene. Pisac preko glavnog junaka poručuje da žene koriste svoja senzualna lukavstva da "zarobe" muškarce, što dovodi do neravnoteže moći u odnosima. Ova tema se dalje istražuje kroz patnje supruge unutar porodične strukture i društva. Novela naglašava sukob između društvenih očekivanja i moralne dužnosti. Tolstoj kritikuje društvene norme koje pritiskaju prisiljavaju na brak i seksualne odnose, koje smatra inherentno korumpiranim i štetnim. Muzika igra značajnu ulogu u narativu, simbolizirajući emocionalno i senzualno nemir, unutar braka. Priča je ispunjena temama ljubomore, besa i nasilja. Izuzetna ljubomora navodi glavnog junaka da ubije svoju suprugu, vjerujući da ona ima aferu sa violinistom. Ovaj čin nasilja je kulminacija njegove nekontrolisane ljubomore i toksične dinamike unutar njihovog braka.

Kada se novela pojavila izazvala je značajnu kontroverzu i prvobitno je cenzurisana. Kasnije je uvrštena u Tolstojeva sabrana dela, ali tek nakon što je njegova supruga molila cara. Otvorena rasprava novele o seksualnoj želji i braku bacila je rukavicu u lice moralnim i društvenim normama tog vremena. Pisac se ponaša kao filozof u ovoj noveli, osuđujući općeprihvaćeni instituciju braka. On govori o prirodi braka, njegovim motivima i njegovoj hrišćanskoj komponenti, koju osporava. Novela je prvenstveno zanimljiva zbog svoje filozofije i obrazloženja, pružajući duboke uvide u Tolstojeve stavove o moralu i rodnoj politici.

Omiljeni odlomak iz knjige govori o uticaju muzike i njenoj sposobnosti da slušaoca prevede u emocionalno stanje kompozitora. Ovo odražava Tolstojevo verovanje u snažan i potencijalno korumpiran uticaj muzike (umetnosti) na ljudske emocije i ponašanje. Novela je odraz Tolstojevih ličnih problema i sukoba, posebno u vezi njegovog braka. Ona pruža jasnu sliku likova i njihovog braka, služi kao polemika protiv seksualne želje i molba za hrišćanski asketizam. Priča ne treba da bude zabavna, već nudi duboko istraživanje Tolstojevih stavova o braku i seksualnim željama.

Bilo kako bilo, "Krojcerova sonata" Lava Tolstoja je snažna i kontroverzna novela koja zadire u mračne i složene teme braka, seksualne želje i društvene norme. Kroz izmučeni karakter glavnog junaka, Tolstoj se zalaže za seksualnu apstinenciju kao moralni ideal. Uprkos prvobitnoj cenzuri, "Krojcerova sonata" ostaje značajno delo koje izaziva čitaoca da se osvrnu na moralne i društvene implikacije ljubavi i braka.

Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI

- Memoari sanjara - Podnaslov romana Dostojevskog „Bele noći“ glasi „Sentimentalni roman“. „Bele noći“ jesu zapravo to, sentimentalna priča. Danas, u vremenu u kojem živimo u kojem pojam „sentimentalnost“ ima pogrdnu konotaciju nije na odmet pokušati, kroz čitanje ovog romana, u sebi probuditi, ili otkriti mentalnu organizaciju iskrenog saosećanja. Možda će u nama probuđeno, ili pronađeno to osećanje pomoći da razumemo glavnog junaka  ovog romana, a samim tim da razumemo i mnoge druge „sanjare“ koji obitavaju tu oko nas koje ili ne primećujemo, ili ih ne želimo primetiti. Koje ako i primetimo doživljavamo kao nekog ko nije iz ovog vremena. Na kraju, možda smo i mi sanjari? Iz tog razloga možda nam čitanje ovog romana može pomoći da sami sebe razumemo? Radnja romana je smeštena u Sankt Peterburgu u vreme kad nad ovim gradom lebde bele noći. Ko je glavni junak romana „Bele noći“? To je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik sa malom platom, koji živi u mal...

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

Roman "Majstor i Margarita" centralno je delo u književnom opusu M.A. Bulgakov a . Roman i ma zanimljivu umetničku strukturu: radnja romana se odvija u tri različite ravni. Prva ravan je realistični svet života Moskve tridesetih godina, druga ravan je svet koji čitaoca vodi u daleka vremena i događaje opisane u Bibliji, i na kraju, treća ravan je fantastični svet Volanda i njegovih veština. Karakteristika razvoja zavere u romanu je kršenje uzročno-posledičnih odnosa (iznenadnost, apsurdnost, nedoslednost) likova u romanu. Roman počinje u Moskvi, na Patrijaršijskom ribnjaku, gde se sastaju predsednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja MASSOLIT Mihail Aleksandrovič Berlioz i mladi pesnik Ivan Bezdomni. Suptilna Bulgakova ironija prožima svako poglavlje romana. Već u prvim redovima romana postoji parodija na kratice koje su bile u modi u tim godinama i ponekad nespretne skraćenice, a koje naglašavaju pripadnost klasi nepovoljnih književ...