Пређи на главни садржај

POVEST JEDNE ČUDNE I MORALNO ZANIMLJIVE UMETNIČKE KARIJERE

Bila jednom jedna italijanska pevačica, koja je svoju izvanrednu darovitost iskorišćavala jedino u želji da pomogne svom ocu, nekom porezniku sa Monte Pieta u Rimu, koga je slab karakter bacio u bedu. Čudesni talenat ove mlade osobe otkriven je prilikom jednog diletantskog koncerta. Direktor jedne pozorišne družine angažovao ju je na licu mesta i ushićenje koje je ona izazvala bilo je toliko da joj je jedan oduševljeni ljubitelj muzike prilikom njenog prvog nastupa u Firenci poklonio stotinu dukata umesto jedne škude koliko je stajala ulaznica.


Ona nije propustila da od ovih prvih srećnih para priličan deo odmah odvoji za svoje roditelje. I ona se sve više podizala i postala zvezda na muzičkom nebu, bogatstvo se gomilalo i njena prva briga beše uvek da stare okruži svakim dobrom, pri čemu je trebalo imati u vidu stidljivo zadovoljstvo očevo, čiju je nesposobnost nadoknadila energija i vernost jednog sjajnog deteta. Ali time nisu bili završeni ćudljivi obrti ovog života. Međutim, neki bogati bečki bankar zaljubi se u nju i ponudi joj svoju ruku. Ona se zaista oprosti od slave da bi postala njegova žena, i njen brod sreće kao da beše uplovio u najdivniju i najsigurniju luku. Ali bankar padne pod stečaj, umre kao prosjak i posle nekoliko godina raskošnog života žena se vraća na pozornicu, ne više mlada. Očekuje je najveći trijumf života. Publika s poštovanjem pozdravlja njen ponovni nastup, njenu obnovljenu umetničku delatnost, što čini da tek sada shvati šta je napustila i šta je ljudima uskratila kad je prihvatila bankarevu prosidbu, smatrajući je krunom svoje karijere. Taj ponovni nastup, dočekan s oduševljenjem, bio je najsrećniji dan njenog života posle epizode građansko-društvenog sjaja, i upravo je tek on stvorio od nje umetnicu dušom i telom. Ali je posle toga ipak živela samo još nekoliko godina.

Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...

KOCKA, IGRA SUDBINE

- Motivisano romanom „Kockar“ - Teško da se danas može naći neko ko je ljubitelj ruske prozne klasike a da ne zna da je Dostojevski svoj roman   „Kockar“ napisao za neverovatnih 26 dana. Isto tako poznato je da je Fjodor Mihajlovič kroz ovaj roman upoznao svoju buduću suprugu Anu Grigorijevnu Snitkinu, ženu koja će mu tokom celokupnog njegovog života biti siguran oslonac i verni pratilac.   Mnogi su skloni reći, među takve i ja spadam, da je roman „Kockar“ u osnovi autobiografski roman. Tako ga treba i posmatrati i čitati. U svom romanu „Kockar“, ili kako na ruskom glasi „Игрок“ , Dostojevski do savršenstva secira , poput najboljeg hirurga, kockarovo telo, i ne samo telo već i njegovu dušu. Šta se krije iza romana koji ima tako jednostavan naslov? Strast! Strast je inspirisala Dostojevskog da napiše ovaj roman. Strast prema kocki koja je vremenom prešla u pošast. Toj stratsti, toj pošasti Dostojevski je bio slepo odan sve do svoje sedme decenije života. Dug je to per...

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI

- Memoari sanjara - Podnaslov romana Dostojevskog „Bele noći“ glasi „Sentimentalni roman“. „Bele noći“ jesu zapravo to, sentimentalna priča. Danas, u vremenu u kojem živimo u kojem pojam „sentimentalnost“ ima pogrdnu konotaciju nije na odmet pokušati, kroz čitanje ovog romana, u sebi probuditi, ili otkriti mentalnu organizaciju iskrenog saosećanja. Možda će u nama probuđeno, ili pronađeno to osećanje pomoći da razumemo glavnog junaka  ovog romana, a samim tim da razumemo i mnoge druge „sanjare“ koji obitavaju tu oko nas koje ili ne primećujemo, ili ih ne želimo primetiti. Koje ako i primetimo doživljavamo kao nekog ko nije iz ovog vremena. Na kraju, možda smo i mi sanjari? Iz tog razloga možda nam čitanje ovog romana može pomoći da sami sebe razumemo? Radnja romana je smeštena u Sankt Peterburgu u vreme kad nad ovim gradom lebde bele noći. Ko je glavni junak romana „Bele noći“? To je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik sa malom platom, koji živi u mal...