Пређи на главни садржај

MALA GRADSKA GALERIJA

U Senti, gradiću na severu Vojvodine, od pre neku godinu je otvorena Mala gradska galerija. Ništa čudnog u tome ne bi bilo, da se sve to ne dešava u vremenu kada na sve strane se isti, ili slični objekti kulture gase. Para za kulturu je sve manje, a ono što se iz državnog budžeta izdvaja namenjeno je za poslušne kulturne radnike, za politički podobne umetnike. Mala gradska galerija u Senti ne dobija sredstava iz državnog budžeta, a još manje se radi o ljudima za koje se može reći da su politički podobni. Zbog toga je potez ljudi koji su osnovali ovu galeriju, i redovno organizuju izložbe u njoj, poduhvat vredan divljenja.


Humanistička kultura rođena je onoga dana kada je Terencije izjavio:"Ništa što je ljudsko nije mi strano." Dvadesetak vekova kasnije, flamanski slikar Rubens dao je ovoj misli još dublji smisao:"Ceo svet smatram svojom otadžbinom." Ovu poruku galerije i muzeji prenose svim ljudima sveta služeći se međunarodnim jezikom umetnosti. Tako i Mala gradska galerija u Senti, sa izložbama koje organizuje, poput ljudskog duha, pruža svoje grane u čovekovom večitom traganju za lepim, kao nezamenljivim preduslovom humanizacije društva današnjice. Slike koje su izložene u ovoj galeriji odanim ljubiteljima umetnosti pružaju estetsko zadovoljstvo, a stručnjacima sasvim izvesno mogu da omoguće komparativna izučavanja. Uz želju da istraju na putu upoznavanja publike sa pravim vrednostima, kao i da postavke koje se u ovoj galeriji upriličavaju ostanu proizvod ljudskog duha i umetničkog nadahnuća, radujem se svakoj novoj postavci. Iznad ulaza u tu malu galeriju mogle bi da stoje neznatno izmenjene Rubensove reči:"Ceo svet smatram svojom kulturom."

Коментари

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI

- Memoari sanjara - Podnaslov romana Dostojevskog „Bele noći“ glasi „Sentimentalni roman“. „Bele noći“ jesu zapravo to, sentimentalna priča. Danas, u vremenu u kojem živimo u kojem pojam „sentimentalnost“ ima pogrdnu konotaciju nije na odmet pokušati, kroz čitanje ovog romana, u sebi probuditi, ili otkriti mentalnu organizaciju iskrenog saosećanja. Možda će u nama probuđeno, ili pronađeno to osećanje pomoći da razumemo glavnog junaka  ovog romana, a samim tim da razumemo i mnoge druge „sanjare“ koji obitavaju tu oko nas koje ili ne primećujemo, ili ih ne želimo primetiti. Koje ako i primetimo doživljavamo kao nekog ko nije iz ovog vremena. Na kraju, možda smo i mi sanjari? Iz tog razloga možda nam čitanje ovog romana može pomoći da sami sebe razumemo? Radnja romana je smeštena u Sankt Peterburgu u vreme kad nad ovim gradom lebde bele noći. Ko je glavni junak romana „Bele noći“? To je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik sa malom platom, koji živi u mal...

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

Roman "Majstor i Margarita" centralno je delo u književnom opusu M.A. Bulgakov a . Roman i ma zanimljivu umetničku strukturu: radnja romana se odvija u tri različite ravni. Prva ravan je realistični svet života Moskve tridesetih godina, druga ravan je svet koji čitaoca vodi u daleka vremena i događaje opisane u Bibliji, i na kraju, treća ravan je fantastični svet Volanda i njegovih veština. Karakteristika razvoja zavere u romanu je kršenje uzročno-posledičnih odnosa (iznenadnost, apsurdnost, nedoslednost) likova u romanu. Roman počinje u Moskvi, na Patrijaršijskom ribnjaku, gde se sastaju predsednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja MASSOLIT Mihail Aleksandrovič Berlioz i mladi pesnik Ivan Bezdomni. Suptilna Bulgakova ironija prožima svako poglavlje romana. Već u prvim redovima romana postoji parodija na kratice koje su bile u modi u tim godinama i ponekad nespretne skraćenice, a koje naglašavaju pripadnost klasi nepovoljnih književ...