Пређи на главни садржај

PONIŽENI I UVREĐENI

Ponovo sam pročitao roman Dostojevskog “Poniženi i uvređeni“. Posle svega ne mogu tačno reći zašto toliko volim ovog ruskog, zapravo svetskog klasika. Možda zbog jezika kojim piše, možda zbog filozofskih misli, možda zbog oba ta elementa. Međutim, jedno je sigurno volim ga zbog pravog života u njegovim delima. Volim ga zbog istine koja izvire iz skoro svake njegove rečenice. Istine koja i ubija i vaskrsava, istine koja je i suze i smeh, istine koja je jedinstvena i čista poput netaknute kapi jutarnje rose. Volim Dostojevskog zato što u njegovim delima nema laži i licemerja. 
Za sve ovo što napisah možda je najbolji primer upravo roman „Poniženi i uvređeni“. Sve ono što je Dostojevski u ovom romanu opisao možete prihvatiti kao svoje. Kao svoje poniženje, kao svoju uvredu, kao svoju nepodnošljivu bol, kao svoju veliku tugu, kao svoje traganje za srećom i radošću. Ono što je najinteresantnije je to da čitalac jednako diše i živi sa glavnim junacima ovog romana zaboravljajući na sebe. Ako se čovek lati da pročita roman „Poniženi i uvređeni“ onda to mora uraditi do kraja ne sme stati, ili ne treba uopšte da započinje čitanje ovog dela. Metaforički rečeno ili će čitalac živeti život San Peterburga, ili ga neće uopšte živeti. Pitanja na koja čitalac tokom čitanja romana „Poniženi i uvređeni“ traži odgovor su: Šta je ljubav? Šta je strast? Šta je oprost? I svako ima svoje odgovore. Ne samo pisac i njegovi likovi, već i čitalac. Ovaj roman je pravi klasik književnog opusa. Dok čitate ovo delo iz vaših očiju neće suza kvasiti vaše obraze. Neće zato što u romanu nema poziva na tako nešto, na to vas ništa neće podstaknuti, nema dozvole. Zašto je to tako? Zato što je to spirala istine i života.

Коментари

  1. Da li biste rekli da je ova knjiga dobra?

    ОдговориИзбриши
  2. Ko ne zaplace kada mala Jelena govori o svom zivotu Natasinim roditeljima i kada se Natasa vraca roditeljima, ko tada ne zaplace taj nema srce:)

    ОдговориИзбриши
  3. Odluka da ta slana kap krene na svoj ,,daleki,, put zavisi od izvora. Ako mislite da je izvor gde se suza radja oko , nebitno koje je boje , onda se varate . Ne , zdenac gde se ona radja je nasa dusa , negde ispod srca , rekao bih . bar je ja kod mene tu negde najcesce osecam , ako izuzmem retke , ali dosta upecatljive momente , kada mislim da mi je u samom grlu. E , tu nasu dusu , bilo koje vere i vaspitanja i obrazovanja znao je Fjodor Dostojevski zacas pretvoriti u vrelo emocija pa i slane ,, vode,, sto krece pod ocima na dole i to upravo ili najverovatnije zbog toga raloga zbog koga vlasnik ovog bloga voli pisca i kako on kaze : "... Volim ga zbog istine koja izvire iz skoro svake njegove rečenice. Istine koja i ubija i vaskrsava, istine koja je i suze i smeh, istine koja je jedinstvena i čista poput netaknute kapi jutarnje rose. " .
    Predivno receno . Kratko , sadrzajno i nedvosmisleno ! A ne kao ja ....:)

    ОдговориИзбриши
  4. Prodato!

    Šalu na stranu, duboko zahvaljujem na ovoj preporuci, koncizno ste ušli u suštinu i otvorili nam put ka ovom romanu Dostojevskog.

    ОдговориИзбриши
  5. Moram kupiti roman i procitati. Kad videh naslov odmah potrcah naci na netu komentare.... Dovoljno. Naslov romana je trenutno moj zivot. A to trenutno je vec trecina decenije. Trebaju mi odgovori...Nadam im se...

    ОдговориИзбриши

Постави коментар

Популарни постови са овог блога

ГОГОЉЕВ „ШИЊЕЛ“ – ПРИЧА О УНИШТАВАЊУ „МАЛОГ ЧОВЕКА“

Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...

BELE NOĆI – DOSTOJEVSKI

- Memoari sanjara - Podnaslov romana Dostojevskog „Bele noći“ glasi „Sentimentalni roman“. „Bele noći“ jesu zapravo to, sentimentalna priča. Danas, u vremenu u kojem živimo u kojem pojam „sentimentalnost“ ima pogrdnu konotaciju nije na odmet pokušati, kroz čitanje ovog romana, u sebi probuditi, ili otkriti mentalnu organizaciju iskrenog saosećanja. Možda će u nama probuđeno, ili pronađeno to osećanje pomoći da razumemo glavnog junaka  ovog romana, a samim tim da razumemo i mnoge druge „sanjare“ koji obitavaju tu oko nas koje ili ne primećujemo, ili ih ne želimo primetiti. Koje ako i primetimo doživljavamo kao nekog ko nije iz ovog vremena. Na kraju, možda smo i mi sanjari? Iz tog razloga možda nam čitanje ovog romana može pomoći da sami sebe razumemo? Radnja romana je smeštena u Sankt Peterburgu u vreme kad nad ovim gradom lebde bele noći. Ko je glavni junak romana „Bele noći“? To je dvadesetšestogodišnji mladić, siromašni državni činovnik sa malom platom, koji živi u mal...

KRATKO RAZMIŠLJANJE O ROMANU „MAJSTOR I MARGARITA“

Roman "Majstor i Margarita" centralno je delo u književnom opusu M.A. Bulgakov a . Roman i ma zanimljivu umetničku strukturu: radnja romana se odvija u tri različite ravni. Prva ravan je realistični svet života Moskve tridesetih godina, druga ravan je svet koji čitaoca vodi u daleka vremena i događaje opisane u Bibliji, i na kraju, treća ravan je fantastični svet Volanda i njegovih veština. Karakteristika razvoja zavere u romanu je kršenje uzročno-posledičnih odnosa (iznenadnost, apsurdnost, nedoslednost) likova u romanu. Roman počinje u Moskvi, na Patrijaršijskom ribnjaku, gde se sastaju predsednik upravnog odbora jednog od najvećih moskovskih književnih udruženja MASSOLIT Mihail Aleksandrovič Berlioz i mladi pesnik Ivan Bezdomni. Suptilna Bulgakova ironija prožima svako poglavlje romana. Već u prvim redovima romana postoji parodija na kratice koje su bile u modi u tim godinama i ponekad nespretne skraćenice, a koje naglašavaju pripadnost klasi nepovoljnih književ...