Sve što sam stariji i što duže obitavam u pozorištnom svetu, sve više razmišljam o onoj balzakovskoj sintagmi koja glumca poput najboljeg zavodnika približava kurtizani. Gledajući na televiziji raznorazne serije, filomove, političke nastupe ili neke šou emisije često, rekao bih prečesto sebi postavljam jedno te isto pitanje; Prodaje li glumac svoj dar, svoj talenat? Ili ga, jednostavno rečeno, stavlja na izvolte kao prostitutka? Čvrstog i jasnog odgovora nemam. Odgovora nemam, ali postavljam sebi pitanje; Od kuda da se u meni javilo jedno takvo razmišljanje? Mora da postoji razlog...biće da je jedno takvo razmišljanje proisteklo iz saznanja da u glumcu podjednako obitava i ličnost i bezličnost. Da!...Postojanje ta dva stanja stvaraju mogućnost da se podilazi, korumpira, ponižava, prostituira. A sve to zarad zabavljačkih, ideoloških, pomodnih i glamuroznih potreba. Aplauzi i salve smeha koje glumci ponešeni tim potrebama dobijaju, svojim nastupom na masovnom tržištu pretvaraju ih u protagoniste „Psećeg valcera“. Sve zapravo počinje od akademija koje su nam takve kakve jesu. Pojela ih taština. Na njima se uči jedan novi predmet, legalizovana kupoprodaja mode na estetskom tržištu. „Vi ste platili i ja vam dugujem sebe“ kao što Balzakova Estera piše svome baronu bankaru. Sjaj i beda...
Основна идеја приповетке „Шињел“ је прича о „малом човеку“, који је осакаћен и опљачкан од стране државе. У једном, усудио би се рећи, сјајном прозном колориту, сатканом од игре речи, Гогољ је скоро до савршенства на светло дана изнео своју запитаност, своју забринутост о страдању „малог човека“ у суровом свету. Прича о Акакију Акакијевичу Башмачкину, главном јунаку, је прича о човеку, о његовом животу и смтри која наступа под налетом друштвених околности. Бирократски државни апарат доводи човека у стање тупости, до тога да човек губи смисао сопственог постојања. Живот човека у бирократском апарату се своди на досадне и смешне државне папире. Своди се на живот без живота. Због тога не изненађује једна врста „просветљења“ којем приступа Акакиј Акакијевич приликом сазнања да је потребно да сашије нови шињел. Тај нови шињел постаје нешто због чега човек почиње да живи, постаје нешто чему се човек, после обиља безнађа, почиње надати, постаје нека ствар којој се човек, услед све муке ...
Коментари
Постави коментар